Otvoreno pismo ambasadorima i predstavnicima međunarodnih institucija povodom 6. aprila

U četvrtak, 6. aprila, građani i građanke Sarajeva i svi oni koji ovaj grad smatraju svojim proslavit će dan kada je Sarajevo oslobođeno od okupatora. Gradske vlasti će također obilježiti ovaj datum onako kako to rade svake godine, govorima i skupovima kraj ključnih simbola bh. prijestolnice. Jedan od njih je i Vijećnica. Gradski oci, lokalni i međunarodni zvaničnici, predstavnici institucija i razni gosti ušetat će u Vijećnicu 6. aprila, nesumnjivo diveći se bajkovitom enterijeru, nijednog trena ne pomišljajući da je ta slavna zgrada u ovom trenutku ponovo okupirana. Samo ovaj put okupator nije strana, neprijateljska sila, već dolazi iznutra. Vijećnica je ponovo oduzeta građanima i građankama – oduzela ju je gradska uprava protivno svim zakonima ove države.

Na Vijećnici je 6. aprila 1945. osvanula zastava narodnih snaga koje su trijumfovale nad fašističkim silama i oslobodile grad. Zahvaljujući razumijevanju tadašnje gradske uprave za potrebe jednog grada i cijele zemlje, Vijećnica je od 1949. godine, umjesto da nastavi sterilno postojanje kao sjedište administracije, postala dom - prvo gradske biblioteke, a potom i Narodne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Kao biblioteka je ova prelijepa zgrada po prvi put istinski oživjela. Ispunile su je riječi, pisane i govorene, i ispunili su je ljudi – obični ljudi, željni knjige, koji su se sa njenim svjetlom i prostorom saživjeli. Prekrasna Vijećnica, sasvim protivno prvobitnoj namjeri, oslobodila se uloge scenografije za isprazne administrativne poslove. Naredne decenije je proživjela kao naša i kao biblioteka.

Kao naša biblioteka, 1992. godine je i zapaljena. U plamenu je trebalo da nestane biblioteke, ali i nas, naše prošlosti i sjećanja. Ljudi su rizikovali živote, a neki ih i izgubili, spašavajući knjige koje su svjedočile o nama.

Kao biblioteka je Vijećnica obnavljana. Ljudi širom svijeta su suosjećali ne sa gubitkom kakve administrativne zgrade već sa gubitkom biblioteke. To je i razlog što su strane vlade i institucije mogle ogromna sredstva donirati za obnovu. Za obnovu biblioteke - ne administrativnog sjedišta i ne turističke atrakcije.

U obnovljenoj zgradi međutim za nas i knjige više mjesta nije bilo. U Vijećnicu se nije vratila Narodna i univerzitetska biblioteka, kao jedini pravni subjekt koji ima pravo raspolaganja tim prostorom. Protivno očekivanjima, a i zakonu, u nekadašnju biblioteku uselilo se Gradsko vijeće. Protivno izjavama ovih novih, domaćih okupatora, Vijećnica nakon obnavljanja nije vraćena onima kojima pripada – građanima i građankama Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Danas je Vijećnica ispražnjena od knjiga, ljudi i smisla. Građani i građanke Sarajeva i cijele zemlje danas čitaju na stepeništu pred ulazom. Vijećnica je danas otvorena samo za one koji plate – najam ili ulaznicu.

Zato svakom od vas koji po specijalnim pozivima na koktele i svetkovine, ulazite u Vijećnicu u kojoj za nas, obične ljude ima mjesta samo ako platimo 5 KM, a za knjige nema mjesta nikako, mora biti jasno da tako učestvujete u:

Uzurpaciji javnog prostora i njegovoj eksploataciji u komercijalne svrhe;

Degradaciji jednog društva i njegove historije;

Cementiranju posljedica fašističkog uništavanja tkiva jednog grada koje je otpočelo 1992.

#VijećnicaJeNaša

 

U Sarajevu, 5. aprila 2017. godine